Sinkope

Definicija sinkope je iznenadni i prolazni gubitak svijesti koji je praćen padom, a uzrokovan je smanjenim prilivom krvi u mozak.

Javlja se češće u adolescenata/-tkinja (60% djevojčica je, bar jednom u životu, izgubilo svijest).

Pacijenti tipično imaju osjećaj „kao da će da izgube svijest“, udružen sa mučninom, bljedilom, znojenjem, mrakom pred očima ili zamagljenim vidom, zamanta im se u glavi, nakon čega se onesvijeste i padnu. Vrlo brzo po dolasku u horizontalni položaj se osvijeste i ponašaju normalno.

Okolnosti pod kojima se gubitak svijesti najčešće dešava su:

• naglo ustajanje iz sjedećeg/ležećeg položaja
• dugo stajanje ili sjeđenje
• fizička iscrpljenost, pregrijanost, dehidracija,
• a može biti potenciran strahom, tj. bolom.

Sinkope se najčešće objašnjava nešto „življim“ refleksom koji je svojstven periodu brzog rasta i razvoja đeteta u adolescenciji.

Količina krvi koju srce ispumpa je, pri navedenim okolnostima, do 25% manja nego obično, pa reaguju tjelašca (baroreceptori) u aorti koji aktivacijom tkz. simpatičkog nervnog sistema izazovu prekomjerno ispumpavanje krvi iz srca, uz stezanje krvnih sudova.

Kao kontra refleks se probudi parasimpatikus pa dolazi do prekomjernog pada krvnog pritiska i usporenog rada srca, smanjuje se priliv krvi u mozak, što dovodi do onesvešćivanja.

Ovaj prekomjerni refleks će se najvjerovatnije ustabiliti kad se završi rast i razvoj, između 18. i 21. godine života. Do tada, treba usvojiti i sprovesti određeni režim života koji će smanjiti rizik od onesvješćivanja.

Kad se desi gubitak svijesti kod pacijenta, glavni cilj ljekara je da procijeni da li je gubitak svijesti posljedica:

Na svu sreću, ogromnu većinu slučajeva čini bezazleno stanje koje se naziva vazovagalna sinkopa ili nervno posredovana sinkopa. Najveća opasnost od ovog neprijatnog stanja je, osim što veoma uznemiri roditelja, pad i mogućnost povrede glave.

Postoji velik broj dijagnostičkih postupaka koji ljekaru stoje na raspolaganju, često se neracionalno koriste, a više od pola dijagnoze čini „precizan opis događaja i okolnosti pod kojima se gubitak svijesti desio“ (tzv. anamneza).

Na primjer, ako je onesvešćivanje nastalo iznenada, tj. bez upozorenja (ne prethodi osjećaj da će da izgubi svijest, bez mraka pred očima, mučnine...) ili u toku/kratko nakon fizičkog napora i ne prolazi samo od sebe, najvjerovatniji razlog je bolest srca.

Kod epilepsije gubitak svijesti se javlja sa nagovještajem-prodromom, praćen je grčevima cijelog tijela i ekstremiteta, dugo traje, dijete je letargično i konfuzno nakon epileptičnog napada. Gotovo uvijek se radi o epileptičnom napadu ako se kriza svijesti desi u ležećem položaju.

Sinkope kod adolescenata se mogu javiti u sklopu konverzivne reakcije, tipično u prisustvu publike kada padnu bez povređivanja, sa normalnim izgledom kože i srčanim radom i neobično dugog trajanja.

Kod sumnje na bolesti srca pored fizičkog pregleda se još koriste EKG, UZ-srca, holter-EKG i test opterećenja, a u slučaju neobjašnjivih sinkopa i elektrofiziološka studije (EPS).

Da bi se smanjio rizik od onesvješćivanja, dok ne preraste „kritičan“ period adolescencije, dijete treba redovno da uzima obroke (posebno da ima „jači“ doručak), unosi dovoljno tečnosti-najbolje svježu vodu (2-3 L/dan), izbjegava naglo ustajanje iz sjedećeg/ležećeg položaja, dugo stajanje u zagušljivim i pregrijanim prostorijama, neprijatne prizore, da bude fizički aktivno, a u slučaju gubitka svijesti da legne sa nogama podignutim pod kosinu. Ovaj manevar će dovesti do brzog osvješćivanja.

dr Draško Nikčević

Autor teksta je specijalista pedijatrije i subspecijalista kardiologije. Obrazovanje stečeno u afirmisanim ustanovama regiona je temelj uspješne karijere jednog od ključnih stručnjaka za liječenje kardioloških oboljenja kod djece u Crnoj Gori.