Hidronefroza

Hidronefroza predstavlja stanje kod kog dolazi do zadržavanja urina u sabirnom sistemu bubrega, a ogleda se u njegovom proširenju.

Proširena je bubrežna karlica (pijelon) i bubrežne čašice (kaliksi). U slučaju većeg proširenja dolazi do pritiska na bubrežno tkivo (parenhim). Najčešći razlog hidronefroze je suženje (stenoza) pijeloueteralnog spoja (spoj bubrežne karlice i mokraćovoda).

To se razvija prenatalno dok se bubreg još formira. Istraživanja potvrđuju da je češća kod muškaraca i na lijevoj strani. Ipak, mogu biti zahvaćena oba bubrega.

Ovo suženje onemogućava normalno oticanje mokraće iz bubrega. To uzrokuje hidronefrozu (oticanje bubrega). Prenatalnim ultrazvukom hidronefroza se često dijagnostifikuje već u 15. nedjelji fetalnog razvoja. Rano otkrivanje omogućava procjenu i liječenje ubrzo nakon rođenja.

Znaci i simptomi

Simptomi UPJO mogu biti abdominalna masa (koja se osjeti na rutinskom pregledu od strane ljekara primarne zdravstvene zaštite), ili urinarna infekcija sa povišenom tjelesnom temperaturom, bolovima u trbuhu ili leđima. Bol u leđima može biti još izraženiji kod povećanog unosa tečnosti.

Simptomi UPJO se možda neće pojaviti dok opstrukcija ne napreduje. Opstrukcija bubrega visokog stepena može dovesti do oštećenja bubrega i gubitka funkcije bubrega. Ponekad se pronađu nakon povrede leđa ili trbuha i na snimku se vidi uvećan bubreg.

Kako se postavlja dijagnoza stenoze UPJ spoja?

Prvi korak u postavljanju dijagnoze je anamneza. Neke od dijagnostičkih testova i ispitivanja su:

• Ultrazvuk abdomena i urotrakta
• Magnetna urografija
• Scintigrafija bubrega/dinamska
• Mikciona cistouretrografija se radi u cilju isključivanja refluksa (vraćanja) urina ka bubregu

Liječenje

Liječenje ovog stanja zahtijeva korektivnu hiruršku intervenciju koja se naziva pijeloplastika. Svrha liječenja je poboljšati protok urina i prevenirati dalje oštećenje parenhima bubrega. Nekada je neophodno odmah postaviti stent, kateter ili perkutanu nefrostomu kako bi se makar privremeno uklonili simptomi blokade oticanja mokraće.

Cilj pijeloplastike je odstraniti suženi deo uretera. Operacija se izvodi u opštoj anesteziji. Pred kraj zahvata se plasira unutrašnji ureteralni stent poznat i kao „double J“ stent. Najčešće se 3 nedjelje od operacije uklanja stent i završava se liječenje.

Povratak normalnim fizičkim aktivnostima je četiri nedjelje nakon operacije.

dr Irena Marić

Autorka teksta je specijalista dječije hirurgije i subspecijalista urologije. Stručna zvanja je stekla u priznatim regionalnim i svjetskim ustanovama, a karijeru posvećenu liječenju djece na najvišem nivou kvaliteta izgradila je u dječijim klinikama širom regiona, Evrope i SAD-a, uključujući KCCG, Great Ormond Street Hospital u Londonu i Anderson Center of Excellence u SAD-u.