Bowel Management Programme
Opstipacija kod djece je čest problem koji, zbog neprijatnosti i trauma koje izaziva kod djeteta, može da ima dugotrajne posljedice i da se prenese u odraslu dob.
Nije svaki organizam isti, pa ni broj pražnjenja crijeva ne može biti isti kod svakog djeteta. Na tu brojku može da utiče i hrana koju dijete unosi, fizička aktivnost i slično.
Neka djeca imaju pražnjenje više puta dnevno. Ako je kod Vašeg djeteta taj broj nekoliko puta sedmično, to ne mora da bude razlog za brigu, ako je stolica meka a proces pražnjenja bezbolan. U svakom slučaju, dijagnozu opstipacije i eventualno liječenje treba sprovoditi sa stručnim licem, i ne djelovati po sopstvenoj procjeni.
Ako stolica nije redovna, u crijevima dolazi do nakupljanja fekalne mase. Tada se crijeva šire, a stolica postaje tvrda i teška za pražnjenje. Pražnjenje takve stolice je bolno i može biti praćeno krvarenjem, što kod djeteta izaziva strah i ono odlaže odlazak u toalet. Strah takođe izaziva i stiskanje mišića u karličnoj regiji, što još više pogoršava situaciju.
Kod veoma uredne i pedantne djece može se desiti da izbjegavaju pražnjenje crijeva jer na taj čin gledaju kao prljanje. Sve ovo dovodi do stvaranja začaranog kruga iz kog je teško izaći bez stručne pomoći.
Roditelji često u ovim situacijama koriste prirodne ljekove, povećavaju unos tečnosti ili davaju djeci probiotike na svoju ruku, ali ovi pristupi nijesu dugotrajna rješenja.
Opstipacija kod djece zahtijeva stručnu pomoć i psihološki nadzor, jer osim narušavanja fizičkog zdravlja, može da izazove psihološke probleme, zbog preživljenih trauma, osjećaja stida, kritike i slično.
U Medikidu, po prvi put u Crnoj Gori, u rješavanju opstipacije kod djece koristimo pristup provjeren u svjetskoj praksi, takozvani „bowel management programme“ (program regulacije crijeva).
Program obično traje nedjelju dana, i prilagođava se problemima koje djete ima kroz individualne planove liječenja. Prvog dana, nakon utvrđivanja dijagnoze, djetetu se vrši rendgensko snimanje abdomena. Ono je potrebno kako bi se utvrdio oblik i položaj crijeva i količina fekalne mase. U zavisnosti od rezultata pregleda i simptoma pacijenta, utvrđuje se plan liječenja, koji može da uključuje klistiranje, ljekove, promjene u ishrani ili psihološko savjetovanje.
U narednim danima pacijent se pridržava režima koji mu je određen od strane specijaliste, uz dnevnu komunikaciju sa roditeljima o napretku. Po potrebi, režim se mijenja kako bi se postigli optimalni rezultati. Krajnji cilj programa je da se otklone barijere koje sprječavaju normalno funkcionisanje crijeva, kao i da dijete stekne zdravu rutinu u regulisanju stolice. Nakon završetka programa, pacijent se periodično javlja na kontrole za praćenje napretka.
Uspjeh programa zavisi od proaktivnog zalaganja svih strana (ljekara, djeteta, roditelja), a uticaj na poboljšanje kvaliteta života djeteta i samopouzdanje je neprocjenljiv.
dr Irena Marić
Autorka teksta je specijalista dječije hirurgije i subspecijalista urologije. Stručna zvanja je stekla u priznatim regionalnim i svjetskim ustanovama, a karijeru posvećenu liječenju djece na najvišem nivou kvaliteta izgradila je u dječijim klinikama širom regiona, Evrope i SAD-a, uključujući KCCG, Great Ormond Street Hospital u Londonu i Anderson Center of Excellence u SAD-u.