Jedan od najčešćih problema sa kojima se susrijeću roditelji dječaka je problem sa prevlačenjem kožice (prepucijuma) preko glavića (glansa) penisa. Ovo stanje se naziva fimoza, i može imati dva oblika.

Primarna fimoza (fiziološka) je prirodna pojava, prisutna kod svih dječaka po rođenju. Prepucijum tada nije moguće prevući preko glansa jer je vezan za njega nizom sitnih spojeva (adhezija), koji se vremenom odvajaju. Primarna fimoza je prirodni proces koji se naješće riješi sam, ili uz pomoć ljekara ako se ne odvija pravilnom dinamikom.

Sekundarna ili patološka fimoza nastaje kada je otvor prepucijuma preuzak i ne može da se prevuče preko glansa, ili kada se, usled traume ili nasilnog prevlačenja prepucijuma, stvori ožiljačno tkivo. Ovaj problem zahtijeva liječenje, nanošenje krema i postepeno povlačenje kožice, a ponekad je jedino rješenje obrezivanje (cirkumcizija).

Veoma je važno da kod problema sa prepucijom djeteta ne djelujete na svoju ruku jer možete pogoršati situaciju. Često se dešava da roditelj nasilno prevuče kožicu misleći da je to brzo rješenje. Nasilno prevlačenje kožice može da izazove krvarenje, infekciju, ali i sekundarnu fimozu ili parafimozu.

Parafimoza je stanje kada prepucijum ostaje zaglavljen ispod ruba glansa i ne može da se vrati. Ovo može biti ozbiljan problem jer dovodi do oticanja glansa i ugrožava cirkulaciju krvi. Zahtijeva hitnu posjetu ljekaru, a može dovesti i do hirurške intervencije.

U Medikidu problem adherentne kože prepucijuma za glans rješavamo adheziolizom u uslovima lokalne anestezije. Na kožu se nanosi anestetska krema kako bi se odvajanje adhezija sprovelo bezbolno. Nakon uspješne intervencije, obavezna je uredna higijena i redovno prevlačenje kako se adhezije ne bi ponovo stvorile, o čemu roditelj dobija detaljna uputstva i savjete.

Hidronefroza predstavlja stanje kod kog dolazi do zadržavanja urina u sabirnom sistemu bubrega, a ogleda se u njegovom proširenju.

Proširena je bubrežna karlica (pijelon) i bubrežne čašice (kaliksi). U slučaju većeg proširenja dolazi do pritiska na bubrežno tkivo (parenhim). Najčešći razlog hidronefroze je suženje (stenoza) pijeloueteralnog spoja (spoj bubrežne karlice i mokraćovoda).

To se razvija prenatalno dok se bubreg još formira. Istraživanja potvrđuju da je češća kod muškaraca i na lijevoj strani. Ipak, mogu biti zahvaćena oba bubrega.

Ovo suženje onemogućava normalno oticanje mokraće iz bubrega. To uzrokuje hidronefrozu (oticanje bubrega). Prenatalnim ultrazvukom hidronefroza se često dijagnostifikuje već u 15. nedjelji fetalnog razvoja. Rano otkrivanje omogućava procjenu i liječenje ubrzo nakon rođenja.

Znaci i simptomi

Simptomi UPJO mogu biti abdominalna masa (koja se osjeti na rutinskom pregledu od strane ljekara primarne zdravstvene zaštite), ili urinarna infekcija sa povišenom tjelesnom temperaturom, bolovima u trbuhu ili leđima. Bol u leđima može biti još izraženiji kod povećanog unosa tečnosti.

Simptomi UPJO se možda neće pojaviti dok opstrukcija ne napreduje. Opstrukcija bubrega visokog stepena može dovesti do oštećenja bubrega i gubitka funkcije bubrega. Ponekad se pronađu nakon povrede leđa ili trbuha i na snimku se vidi uvećan bubreg.

Kako se postavlja dijagnoza stenoze UPJ spoja?

Prvi korak u postavljanju dijagnoze je anamneza. Neke od dijagnostičkih testova i ispitivanja su:

• Ultrazvuk abdomena i urotrakta
• Magnetna urografija
• Scintigrafija bubrega/dinamska
• Mikciona cistouretrografija se radi u cilju isključivanja refluksa (vraćanja) urina ka bubregu

Liječenje

Liječenje ovog stanja zahtijeva korektivnu hiruršku intervenciju koja se naziva pijeloplastika. Svrha liječenja je poboljšati protok urina i prevenirati dalje oštećenje parenhima bubrega. Nekada je neophodno odmah postaviti stent, kateter ili perkutanu nefrostomu kako bi se makar privremeno uklonili simptomi blokade oticanja mokraće.

Cilj pijeloplastike je odstraniti suženi deo uretera. Operacija se izvodi u opštoj anesteziji. Pred kraj zahvata se plasira unutrašnji ureteralni stent poznat i kao „double J“ stent. Najčešće se 3 nedjelje od operacije uklanja stent i završava se liječenje.

Povratak normalnim fizičkim aktivnostima je četiri nedjelje nakon operacije.

Hipospadija je uobičajena strukturna razlika penisa gdje se uretra (cijev koja prenosi mokraću iz mokraćne bešike prema spoljnoj strani tijela) nalazi sa donje strane, a ne na vrhu penisa. Otvor se može nalaziti bilo gdje na donjoj površini penisa do skrotuma.

Stanje koje se zove horda (chordee) često se vidi kod hipospadije. Chordee je silazna krivulja penisa. To se može dogoditi sa ili bez hipospadije.

Vrste hipospadije uključuju:

• blaga (otvor uretre se nalazi na glavi penisa, nije prisutna zakrivljenost penisa - glandularne, koronarne)
• srednje teška (otvor uretre se nalazi neposredno ispod glave penisa ili na sredini tijela penisa, postoji blaga zakrivljenost penisa - subkoronarne, penilne)
• veoma teška (otvor uretre se nalazi na bazi polnog organa, ili na mošnicama, udružena je sa velikom zakrivljenošću penisa - penoskrotalne, perinealne)

Hipospadija se javlja u jednog od 150-300 dječaka. Ako dječak ima hipospadiju, postoji 15 posto šanse da će njegov brat imati to stanje. Osam posto očeva koji imaju sina s hipospadijom takođe ima to stanje.

Tačan uzrok hipospadije nije poznat. Postoji mnogo činilaca za koje se vjeruje da su uključeni u njegov razvoj. Genetika, spoljna sredina i hormoni mogu biti razlozi koji utiču na razvoj hipospadije.

Obično se hipospadija primjeti pri rođenju. Zajedno s pogrešno postavljenim otvorom, kožica je često nepotpuna i neravnomjerno tj. hipospadiformno preraspoređena. To se zove dorzalna kapuljača.

Liječenje hipospadije je isključivo hirurško.

Da biste razumjeli vezikoureteralni refluks, nešto ćemo reći o normalnoj strukturi i funkciji urinarnog trakta.

Urinarni trakt

Bubrezi čiste i filtriraju krv kako bi proizveli mokraću. Urin je tekući otpad. Putuje od bubrega niz uretere i u mokraćnu bešiku. Bešika zadržava mokraću. Djeluje kao posuda za skladištenje. Kako se bešika puni, mišić se opušta kako bi bešika zadržala više mokraće. Kontrolni mišić (sfinkter) ostaje čvrst kako bi spriječio curenje mokraće.

U mokraćnoj bešici, mehanizam ventila sprečava da se urin vrati nazad u uretere. Kada se bešika napuni, ona šalje poruku mozgu. Mozak odlučuje kada treba započeti mokrenje. Bešika se skuplja dok se kontrolni mišić opušta. To omogućava mokraćnoj bešici da istisne svu mokraću.

Refluks

Šta je VUR? Vezikoureteralni refluks (VUR) je stanje u kojem urin iz mokraćne bešike može teći nazad u ureter i bubreg. To je uzrokovano problemom s mehanizmom ventila.

Pritisak mokraće koja ispunjava bešiku trebalo bi da zatvori tunel uretera/mokraćovoda. Ne smije dopustiti da urin teče nazad u ureter. Kada se ureter spoji sa bešikom pod neuobičajenim uglom, može doći do refluksa. To se takođe može dogoditi kada je dužina mokraćovoda/uretera koji prolazi kroz zid mokraćne bešike prekratak.

VUR postaje problem kada se urin u bešici inficira. Inficirani urin putuje nazad do bubrega. To može uzrokovati infekciju bubrega. Infekcije bubrega dovode do oštećenja.

Kako se postavlja dijagnoza VUR?

Na VUR može da se posumnja ako se na ultrazvuku vidi proširenje uretera ili bubrežne karlice. Za postavljanje dijagnoze VUR-a neophodna je tzv. mikciona cistouretrografija ili MCUG. To je snimanje mokraćnih puteva rendgenskim zracima uz korišćenje specijalne boje (kontrasta). Ako je VUR prisutan, ovaj test takođe pokazuje njegov stepen. Postoji pet stepeni VUR-a.

U posljednje vrijeme VUR se može dijagnostikovati i kontrastnom ultrazvučnom cistografijom. U bešiku se ubaci sredstvo koje se vizuelizuje na specijalnom ultrazvučnom aparatu. Ovom metodom je moguće odrediti stepen VUR-a.

Kako se liječi i prati VUR...

... zavisi od stepena samog refluksa kao i opšteg stanja Vašeg djeteta, njegovog urednog rasta i razvoja.

Moguće je pratiti VUR uvođenjem uroprofilakse (antibiotici mogu da se koriste da bi se spriječile infekcije dok se VUR ne povuče sam od sebe).

Endoskopski – "zlatni standard" u liječenju VUR-a, a izvodi se tako što se ubrizga endopasta na mjesto gdje ureter ulazi u bešiku. Djeca obično idu kući istog dana.

Na kraju i operativno – tzv. reimplantacija uretera koja ima za cilj da se koriguju defekti uretera i zaustavi VUR.